tridentska misa
nedjelja, 06.09.2009.
bešika o' proteštanti
Dunkve vako
Evo cili san se spoti i gledon na reloj kojo je bot freman bokun penšamenat vo mrkloj noćini naslojen vo poltroni vo tinele za von kašeton o numeri i bukvi ter son se napokon okuraži metnit dva slova...
dragi štioče
Vu štoriju bi nazva DIŠPERACIJUN
Evo pasalo jur cilo lito ča se reče i ultima gvardja,furešti su pokupili rute i partili. Naši od Zagabrije i ti kraji davno su digli ankoru i arivali dalmatinon nase vo paizo kontinentale a ja bidan dišperan obo svoji jad vo fameja,svojta i kuća, jopet i jopeta inkrožajen se vo crikve ki medvidi vo sono di inverno
I takoc propia edneg lipega dana pri vengo će finit agošt, uputin se jo do mog veleg prijateja pravovirnega friškega novonarečenog mlajega popa paron Antonja kega su friško instalirali i učinili kako ''kurate di širvicija '' vo parohija ''nuovo Spalatti grande'' na užanu kaficu poza nedijnon popolnevnon mison. Jur dok bijaše popić i djakon činili smo vake užance nedijon popolne jema već godišć i godišć deboto baranko vej 5...
I takože dojden ja po primi put vo tu famoznu crikvu joli boje reć crikvetinu ki se imenuje obo dragosti tica koja sedi kako poglavica obo indijaneža vo amerike... Jušto son parkira makinu,če san izni glavu nadvor odma san se privi od muke i acide vo štumku...Vatila me teška gaštrita, odma san se spoti obo jada i sta navijat ki Crnogorci če nabrajedu uz mortežin počinateg čovika
A jada Gospe... a betega...a pokore... kako će se sad naprid (jerbo smo odma vizavi mlaje mise kovali planove kakodu ćemo se namirit didi na kakovu staru crikvu punu antigaje i činit pravovirno i vajano svete službe) takoreć upratikat motuproprij...
I takoc či ćeš sad vaja hodit naprid...če je tot je privati zdravo za gotovo i vučen se ja ki stara ramina cili inpjetan štufan i diškargan brez voje ulizen leđerasto na pijac prid crikvu samo bokun fali da padnen u afan... Dignen glavu ki nebu jemon ča i vidit ništo baturastega kanpanela s bužon ala lavamarin puno golubova i tic galebine na sve strane,krovišće i pokrov sve puno kosi štrika ko titino skijalište na jahorini pokriveno tonama late i pleha... vrtin se... pusti vrata, porti... ne znaš ku ćeš prvo ulist, ujden ja unutra jeman ča i vidit... a to da jeman ča vidit apropo je da neman ča vidit...sve puno olinjane bile kolure sepovog inkarta,sve lišo i drito, ninder kamenice sa kršćenon vodon za znamenovat se ninder banka za sest i kleknit ninder kakovog kipa joli litrata o kakovog sveca joli svetice ni neznaš ki je paron o' crikve, ninder vijađa o'križa upren pogled naprid i tražin otar...a ono tamo on za otaren u monturi ki indijanski vrač, vidiš mu po mutriji da je pod prisilon,vo štresu na torturi a ujokolo poredane katrige u mezoćirkulo ki vo ćinema. On bidan nastoji izvuč ča se more da to liči na niki obred a ne na nuovo teatro vergonja di kjeza, anke zađavla ča se on muči i trataje jo se napuva ki kopun, a da ča i vaja reć ću obo bisa i furije da nevaja... brontulajen vo sebi Bože zoć?, zoć si takov? Bože lipo si nas ponizi u nevoji našoj ki žudiju u pustinji misirskoj...
Evo sad jošter bokun opisa...otar je tako sazdan kako bokun kvadra o stinje učinjen brez ičega, brez kuvertura- brez šprance, brez križa i kandilira... Pari ko miza za daću...tj tavulin ča arkači poza ortudeškin funeralon obiduju spizu na ćimatorju...Po otaru odaju rebambjene babe gologlave brez faculeta, a či ćeš poj govorit još da bi vlajina šudar metila...(p.s.naglo je zaboravila isklen je sašla i kako je mater učila kako vajo se vo crikvi ponašat da me čujedu, jur bi me tužile za ženska prava...),štidu pištule umišjene ka da su pop...ma vidi ti prežence...postavila se ka da pripovida štoriju o'crvenkapici...pa ono njunja: ''bako joli su ti naresle vele uši''... Ja jidan ka zmija jutica ovo mi je prililo bukaru brontulajen...''Uf da mogu ča bi ji pojita ozgar'' Di su nestala vrimena kad su naše none činile novene, trodnevnice, molile ruzarij i letanije, obo nji bi i nauči prve mote za viru,prvi očenaš none bi te naučila,molitvu anđelu čuvaru i te iste none bi didi na smrtnon času kad bi kome brecnilo partit rekle onu sveton Osibu, teb se o' sveti Osibe utičemo u svakoj nevoji...za dobru smrt, a sad od šupjača moreš samo znat koja je serija sapunjara na tv, če je činila danas Marisol, Ešmeralda... Onda vizavi tega pitaš jadnu dicu na vjeronauku... '' Nu poj rec mišu mali, kega ti vako sveca joli sveticu poznaješ?''... A bidno dite kaže Virgen de Guadalupe...gledali smo u none na TV seriju...eto ti vjeronauka od stare višćikole...
Evo jopeta da vratin film nase...ka gledaš iz dajine lipa pozornica, svetohranilište je u kantunu bokun kolone pune frižotina a liči ki indijaneški totem...dojdemi da zafuman bunike i zabaalan juokolo...i malo po malo dojde pričest...ja se smota baso pod kor gledan pusta masa pasaje u botu naprid...kad bum...naedanput na porta mađore ulizu tri konkulane buletine sa pratarskin pascen... anpače ši ja tia ki puliciot skočit istrat vanka...misli son kakove lude utekle iz ludare...kad ono mi govore to su ti švore...Ma kakove švore reko, če je vo'? Kakova e vo vergonja? Činin brž fintu, pravin se lud da znan sve ko su, ča su da nebi judi rekli da san nazadan...dopo su mi rekli daje to nika vrst amo reć picokara brez regule, lićence ki stojidu apožito ninder vo toj kućerini... još edna budalašćina ki je nastala viza vi drugega vatikanskeg sabora... molidu boga lizu otare po cile dane i žividu o'milosti božje...dunkve lipo...i basta o ten, počet ću balit šporkarije ko sveti Jere samo neman se di bacit u draču za pokoru...
Ajde sve se to svršilo, prid sakreštijon reda ko za kruv, ovi fratrujetina, šantoća i takovi kliko oćeš sve oćedu ništo pitat cicijaju, bacelaju, balidu inpicaju edna drugu, neće da pustidu čovika ni da skine monturu, u sve badaju nos, kako ovo, kako ono, da mogu obukledu bi se i pošle štit misu gorik. Sve i zanima joli somo spomeneš muško, fameju i špozicij, bižidu ki đaval od krsta... isto tako kad joj daš metlu i škovaceru da čisti crikvu ča joj i pripada bižidu jošter žešće...
Ajde finalmente izvukli se i utekli,svi mučimo, niko o velega jada i betega ne zbori ništo anci da prozbori Deo gracias. Kurata bidan iscrpjen ča duševno, ča fizički moli me očin da mučin, da nepravin škerce jerbo mu ni do ničega... Popala ga vela tuga i dišperacijun, i ja takoc odlučin iz samilosti da ću činit kuco..
Pomalo se navukla noć, finila je i Ava marija, gremo put kafića a ono opeta šorpreza nuova... Pušćamo se šoto niza skale kad doli bum bašamento šoto ispod crikve... golema porta o'gvozja ko na prežunu unutra garaža a odnikude iz nutra dopiru zvuci bubnjeva ka da pozivaju na rat arlaukanje zavijanje... E tot veće nisan moga izdržat esplondira san ka bomba, kako san pravi Dalmatinac-primorac,izbali san svi i svakakvi pogrdni riči, no ja son takovi, ne kupin bursu vo prsi,to moje lajanje čak je postalo brend meju nikin mojin prijatejin vako pravovirnin vo crikvi... guštadu kad bacin dvi pametne ala... bar neću umrit od asme joli prešiuna... Pitan ga a če je ovo doli kažin? Če vo skičidu kurtožine iz nutra?... a kurat me omiri mrkon mutrijon u stilu ne prav se lud znaš da subotarsko vehablijsko pleme ima klanjanje bogu sunca Adonaju... Znamenujen se tri puta i nemogu doć sebi da vo ednoj visokopožicioniranoj crikvi zamela se klica ti nižeklašni pokreta svi klaša gradenca i preženca judi koji su skupjeni na štradi jadni vo mukan pa sade infišali i fantaštikaju vo niku sektu... se baši fondi a on mrda tešton sleže špalama...i tako popili mi taj makjato streto i kapucin, slegli ramenima...trpi i muč...i vako smo činili nedija i nedija... jošter ijade kaf se popilo. Pasalo je odtega vrimena i vrimena, no dolazi bi vaik poza mison. Nisan moga veće gledat te vergonje o'misi ali natantalo me malo pomalo da vaja se poštavit ka misionar i sa svojon veselon naravi iskrenit svoje talente meju frustrirani svit pa i privest lagano pravovirnoj milosti božjoj... I ni sve takoc ni morro, kako se parilo i učinilo prvi put...učinilo se čagod i dobri dila...prvo dosta svita se priobratilo i uputilo na pravi pravovirni vijađ... Vo armerun o'šakristije našle su se planite, pluvijali, manipuli i kojekakvi lipi stvar ča još pripada činu mise... Okuraži son se i jo edne nedije pa se uspe za organj počelo se orit...'' Ljepa si ljepa djevo marijo i Čuj nas majko nado naša '' itd...propivala crikva, nacencu su mi skoro aplauz dali... a svi su mislili da je svit mutav... Tako san uvidi da je ipak ti jadni svit dobar samo smantan, da me privaćadu kako svoga da me cjenidu,i učinilo mi se puno žaj na edan momenat kako san svašta bali i laja primo put kad san uliga tot...i tako je pomalo motuproprij pojsetio split i malo po malo uvuka se u srca judi a ča je najbitnje jemat ću kuraža ovo reć i u bešiku o'proteštanti i gore je izida nego oni azbest ča je ugrajen po njoj ( To san jedini ja skonta jerbo san škarpelin po struki, da znaju da je o'azbesta nebi višeniko uliza o stra da ga kankari ne rastočidu ) Zapravo jošćerc i neznadu ko smo, i čo smo, i kakovi se noštri intecjuni i ča se još sprema, ali dekapoto lipo se ćutidu po našin misan, privaćadu nas brez suvišni komentari, ćuti se punina Duva svetega, Poslanje je velo ali manavali i težakov u meji Gospodnjoj malo, mogu samo Bogu agvantat ča smo se prenili i reć Bože stanimo se i pošij nan još radnika.. .Edino jošter ča rebatidu bubnjevi dolik baso iz bašamenta ali bar su tot u tin kapuneran, a odni će ji đaval za koju godinu ko i evropsku uniju... Učinili smo prave pučke misije i od mali stvari gradi se duhovna crikva kad jur ova ne liči na ništa baranko nek je svitu mir i spokoj u duši da svi jednega dana svitla obraza Bogu damo reštu ....danas užežin Gospinog rojendana de rešto sve vas pozdravijen zdravi i veseli bili...fajen Isus i Marija... P.S. nakon svega ovega ča ste proštili izmolite edno Credo, ako i niste rašpondili i kapili nemorate,bitno je ovo doživit ka i smojino '' malo misto ''... Pozdrav
Riječi dobrodošlice...'' BRATU ŠTIOCU ''
U današnjim se diskusijama o pravovjerju, ponovnom uvođenju tradicionalnog obreda, vjernosti sv.ocu papi čuju često glasovi koji liberalima i modernistima zazvuče veoma tradicionalno i "predkoncilski", a ti isti teolozi, svećenici ili laici drvljem i kamenjem napadaju tradicionalni obred ili ukoliko ga i zažele služiti učine to čisto kako bi pokazali svoju vjernost Sv. Ocu, bez ikakvog jasnog uvjerenja i bez velikog oduševljenja.
''tradicionalisti'' u hrvatskoj crkvi kao organizirana skupina službeno još uvijek ne postoje...
naša crkva se kune u dugi niz godina kršćanstva,vjernosti sv ocu prožeta je nacionalizmom a zapravo ondje gdje bi trebala prakticirati nešto izvorno nešto što smo mi hrvati od svih naroda sami imali privilegiju nazivati kao nešto izvorno naše dugi niz godina dok nas je gazila okupatorska čizma razni zala kroz burnu povijest
prepustila je zaboravu tisućljetnu tradiciju koju su naši pretci vjekovima prenosili s koljena na koljeno,zaboravili su tradiciju bascanske ploce glagoljicnog pisma i umilog klapskog pjevanja nasih crkvenih napjeva koji su podvrgnuti ismijavanju lokalnog neukog klera a ti isti kler neka se sjeti da su talijani i ini drugi narodi koji su bili mocnji i blizi u to doba bili papi morali sluziti na zaboravljenom i mukotrpnom latinskom jeziku koji je bio nerazumljiv puku iako je bio slican njihovim jezicima,pa i sveta braca kiril i metod krv su prolila i bila proganjana radi narodnog jezika u liturgiji i ovog pisma upravo koje su nam oni prenjeli i od kojih su hrvati u davnini sv. krst prihvatili...nek im je vjecan i blazen spomen...
desakraliziraju se i moderniziraju nase crkve bacaju se oltari pali se misno ruho ukidaju se napjevi koji su se godinama prenosili koji su unikat i biser klapskog puckog pjevanja,napjevi za koje bi pojedinci kad bi u komunisticka doba isli kriomice u crkvu kantat sprovode i mise gubili radna mjesta bili proganjani... ti nasi kantaduri su kao mucenici iz prvih krscanskih doba u doba crvene cizme bivali proganjani cesto i batinani a familja im je bila izvrgnuta sramoti i javnoj osudi... nek je svim tim nasim nonotima barbama vjecni spomen i jedno veliko hvala sta su nam nama entuzijastima prinili bar ovo malo lipote stase sacuvalo a onima koji su posli s ovog svijeta neka bude dobri bog vjecna nagrada
najprije njima posvecujem ovaj blog a zatim blazenoj uspomeni na svetu bracu cirila i metoda koji su nam donjeli svetu vjeru na ove prostore,svetome papi piu X, svetome papi piu XII, blazenome kardinalu svete uspomene muceniku alojziju stepincu kao i svim svetim nauciteljima ispovjednicima i mucenicima za vjeru od davnih dana do danas
U današnjim se diskusijama o pravovjerju, ponovnom uvođenju tradicionalnog obreda, vjernosti sv.ocu papi čuju često glasovi koji liberalima i modernistima zazvuče veoma tradicionalno i "predkoncilski", a ti isti teolozi, svećenici ili laici drvljem i kamenjem napadaju tradicionalni obred ili ukoliko ga i zažele služiti učine to čisto kako bi pokazali svoju vjernost Sv. Ocu, bez ikakvog jasnog uvjerenja i bez velikog oduševljenja.
''tradicionalisti'' u hrvatskoj crkvi kao organizirana skupina službeno još uvijek ne postoje...
naša crkva se kune u dugi niz godina kršćanstva,vjernosti sv ocu prožeta je nacionalizmom a zapravo ondje gdje bi trebala prakticirati nešto izvorno nešto što smo mi hrvati od svih naroda sami imali privilegiju nazivati kao nešto izvorno naše dugi niz godina dok nas je gazila okupatorska čizma razni zala kroz burnu povijest
prepustila je zaboravu tisućljetnu tradiciju koju su naši pretci vjekovima prenosili s koljena na koljeno,zaboravili su tradiciju baščanske ploce glagoljičnog pisma i umilog klapskog pjevanja naših crkvenih napjeva koji su podvrgnuti ismijavanju lokalnog neukog klera a ti isti kler neka se sjeti da su talijani i ini drugi narodi koji su bili moćniji i blizi u to doba bili papi morali služiti na zaboravljenom i mukotrpnom latinskom jeziku koji je bio nerazumljiv puku iako je bio sličan njihovim jezicima,pa i sveta braća kiril i metod krv su prolila i bila proganjana radi narodnog jezika u liturgiji i ovog pisma upravo koje su nam oni prenjeli i od kojih su Hrvati u davnini sv. krst prihvatili...nek im je vječan i blažen spomen...
desakraliziraju se i moderniziraju naše crkve bacaju se oltari pali se misno ruho ukidaju se napjevi koji su se godinama prenosili koji su unikat i biser klapskog pučkog pjevanja,napjevi za koje bi pojedinci kad bi u komunistička doba išli kriomice u crkvu kantat sprovode i mise gubili radna mjesta bili proganjani... ti naši kantaduri su kao mučenici iz prvih kršćanskih doba u doba crvene čizme bivali proganjani često i batinani a familja im je bila izvrgnuta sramoti i javnoj osudi... nek je svim tim našim nonotima barbama vječni spomen i jedno veliko hvala sto su nam nama entuzijastima prenjeli bar ovo malo ''lipote'' što se sačuvalo a onima koji su posli s ovog svijeta neka bude dobri Bog vječna nagrada.
Najprije njima posvećujem ovaj blog a zatim blaženoj uspomeni na svetu braću Ćirila i Metoda koji su nam donjeli svetu vjeru na ove prostore,svetome papi Piu X, svetome papi Piu XII, blazenome kardinalu svete uspomene mučeniku Alojziju Stepincu kao i svim svetim naučiteljima ispovjednicima i mučenicima za vjeru od davnih dana do danas
